Nova Evropa

»Тета оуоб mojeg rada«, veli na početku uvaženi autor, »jesu oni dogadjaji koji su doveli (Rusiju) ka državnom prevratu, u februaru 1917, a moj cilj je: tačno osvetliti ulogu koju je odigrala IV Državna Duma u tom državnom prevratu 26.—27. februara 1017...« Autor obraća pažnju na nedovoljnu obaveštenost širih krugova o ovoj ulozi, pa veli: »Prima se posve neutvrdjena teza, da је Пгжаупа Пита IV saziva pripremala, stvarala, oduševljavala, i pretvorila u realnost prevrat od 27, februara, a isto tako i samu Revoluciju. Svu krivicu za prošle i sadašnje strahovite dogadjaje svaljuju (ko? —- sigurno se misle monarhisti) na Državnu Dumu uopće i na njena predsednika posebno,« U tim retcima Jasno je naSlašen, u izvesnom stepenu, apologetički karakter celog dela bivšeg Predsednika Državne Dume, iako on odmah zatim podvlači, da on neće da bude »advokat« Državne Dume nego samo bespristrasan istražitelj, i da će tek obelodaniti neke nepoznate dokumente, te bolje osvetliti neke malo poznate ili zaboravljene činjenice, Apologeta Državne Dume, iako možda i protiv svoje izrečno iskazane želje, M. V, Rodzjanko postaje u isto vreme snažan i surov tužilac starog poretka, carske vlade, državnog saveta, tojest Gornjeg Doma carske Rusije, toga' groba sviju, pa i najskromnijih, liberalnih reforama, najzad Dvora, i samog cara Nikole, iako on prema ovome pokazuje sve obzire pijeteta jednog konzervativca, monarhiste, a i, azgred budi rečeno, dvoranina, premda smelogš i nezavisnog, Prve stranice monografije, na kojima autor iznosi izmedju dobro poznatih, fakata i nekoliko svežih, izvornih, i malo upotrebljenih i rasvetljenih, već su jedna oštra i pravedna optužba starog režima, Čiji su najpametniji sluge dobro videli da ovaj rad vodi ka propasti, ali, kako veli autor o jednom od vodja ruske reakcije — državnom sekretaru Pleve-u {ubijen od revolucijonara u julu 1904) —, nisu imali dosta junaštva i samopožrtvovanja da se odreknu svojih lažnih doktrina, Govoreći o ulozi Državne Dume posle JaBanskog Rata, koji je, kao što je to dobro poznato, doneo Rusiji strahoviti poraz i bio najbliži uzrok Prve Revolucije, Rodzjanko ističe veliku brigu Dume o vojsci i mornarici, i širokogrudost s kojom je Duma izglasavala kredite namenjene vojnim svrhama. U odeljku »Ministarstvo unutrašnjih dela i revolucijonarni pokušaji« iznesena su dosta poznata ali značajna fakta, o kobnoj ulozi ove ustanove. Izmedju ostalog naglašen je relerat Ministra Unutrašnjih Dela Nikole Maklakova (tog »državnog budale«, kako su ga zvali) caru Nikoli, iz godine 1915, u kojem Maklakov traži da se posve skromna prava Dume svedu na najmanju

Ovu je svoju knjiću, u rukopisu, ponudio G. Rodzjanko »Novoj Еугорј« ха njena izdanja, i mi smo je bili rado prihvatili, i već oglasili; ali nam prilike nisu dopustile da je na vreme izdamo, — samo smo doneli jedan veći odlomak u II knjizi {strana 401—409) fodine 1921, — Osim toga doneli smo njegove >»Misli i poglede pred budućnosti Rusije«, koji je članak napisao naročito za »Novu Еугори« (Ш, 129—136). — С. Rodzjanko živi sada, sa svojom porodicom, u Bezni, u Banatu. Uredništvo »Nove Evrope«.

205