Nova Evropa
(o kojem je Dr. Milčetić objelodanio poučnu monografiju). Prije пебо što su germanski romantičari otkrili pučko pjesništvo raznih maroda, davno prije nego što su Kopitar i Karadžić počeli raditi na sabiranju narodnih pjesama, priča, i poslovica, fra Andrija Kačić, prožesor teologije u Šibeniku i Zaostrogu, piše narodnu pjesmaricu na temelju naučne istorije i u duhu marodnoga pjesništva, -
Kako svjedoče Valvasor, Lucić, Vitezović, Diversis, Orbini, Farlati, i drugi jugoslovenski i talijanski istoričari i ljetopisci, u Sedamnaestom i Osamnaestom Stoljeću se je kod Jugoslovena mnogo dajila istorija, osobito o ratovanjima sa Turcima, koji su — nakon poraza pod Bečom 1683 — postepeno nazadovali, I u Italiji je izašlo nekoliko dobrih talijanskih djela ove vrste o Jugoslovenima, Mnogi tašti ljudi po dalmatinskim gradovima, osobito oni iz porodica prebjeglih ispred Turaka, stadoše dokazivati da su oni potomci srpskih ili bosanskih kraljeva, ili banova, te nadjoše vješte javne bilježnike i poznavaoce istorije da im izrade dokumente, da ma temelju ovih dokaza zatraže od mletačkošda Dužda potvrdu svojeg staroš plemstva, Venecijanska Vlada je lako udđovoljavala ovim molbama, samo ako su bile poduprte prepisima kraljevskih povelja, ovjerovljenih od strane Javnoga bilježnika, Na ovaj način je nastalo mnogo lažnih povelja i lažnih plemića. I Andrija Kačić bavio se je proučavanjem narodne prošlosti, da izradi narodnu pjesmaricu o slovinskim kraljevima, banovima i vitezovima, ali na temelju istinitih, dokazanih, istorijskih podataka, Istina је да пјебоу »Кахбохог Ugodni Naroda Slovinskog« sadrži u početku i legenada, ali ondje gdje se radi o istoriji Jugoslovena, Madžara, Arbanasa, i Turaka, Kačić se što više drži dokazame istine, U vremenu i u društvu gdje se istorija zloupotrebljavaše u hvalisave i sebične svrhe, fra Andrija se drži vjeredostojnih izvorA4, Od savremenih dogadjaja, porodic4, i ličnosti, uzima on samo one koji mogu dokazati da su koljenovići, ili da su učinili koje viteško djelo.
Prvo izdanje Razgovora Ugodnoga štampano je u Veneciji 1756, kada je Kačiću bilo već šezdeset бофта. Џ ovom izdanju imade više ljetopisne proze nego li pjesama, 1 mnogo metanisanja Duždu Miletačkom, što je pisac morao učiniti iz političke nužde i opreznosti, Drugo, pravo izdanje »Razgovora« štampano je u Veneciji, tri. godine kasnije, 1759. U njemu imade mnogo više pjesama nego li ljetopisne proze, i manje metanisanja Duždu., Od svih djela stare hrvatske književnosti, Razgovor U godni postao je najraširenija knjiga.
Četrdesetijednu godinu nakon drugoga izdanja »RazSovora«, Venecija je propala. Jugoslovenskim Primorjem хабозродоуа hapsburška Austrija, pa Napoleonova Francuska, i ponovno
156