Nova Evropa

saosjećanje kojemu зе cijelo naše biće u nekom neodredjenom mekoputnom uživanju rado podaje, kao zvucima Eolove harie,

Ugledamo li napokon takove pjesme napisane ili naštampane, priznačemo im presudnu vrijednost samo u tom slučaju ako nam potaknu i uposle um i razbor, maštu i sjećanje, te ako nam osobine nekoga iskonskoša naroda neposredno prikažu u predaji, punoj sadržine; ako nam jasno i posve zorno ocrtaju mjesta za koja je stanje vezano i prilike koje iz njeBđa proizilaze.

No budući da takove pjesme većinom potlječu iz poznijeća vremena koje se odnosi na neki stariji perijod, to tražimo od njih baštinjeni, iako malo pomalo preinačeni značaj, udružen sa jednostavnim načinom kazivanja, kakvo je primjereno najstarijim vremenima, U toj ćemo se prilici kod prirodnog, umjetnički nedotjeranog pjesništva zadovoljiti jednostavnim, možda i jednolikim ritmima,

Od tolikih raznolikih, nedavno objelodanjenih primjera te vrste spo\menućemo samo novogrčke pjesme, koje sežu do najnovijih vremena, Ovima se srpske — premda po karakteru starodrevnije — vrlo lijepo pridružuju; štaviše, srpske se pjesme grčkih kao susjeda dotiču, čineći k njima prelaz.

Pritome ne valja smetnuti s uma vrlo važnu okolnost, koju naročito moram istaknuti: takvih narodnih pjesama ne valja pojedinačno i izvan sveze niti rasmatrati niti ocjenjivati, budući da ih onda čovjek ne može u pravom smislu uživati, Opće čovječansko ponavlja se kod svih naroda, ali ne pobudjuje u stranom ruhu, u drugom podneblju, naročitofa interesa; a naročite odlike svakošđa naroda samo nas otudjuju, čineći nam se neobičnim, često čak i odvratnim, kao sve posebno što još ne znamo da obuhvatimo jednim pojmom, što još nismo učinili našom duševnom svojinom, Stoga ireba da promairamo fiakve pjesme u velikoj množini, jer ćemo tada lakše razabrati i prosuditi bošaistvo i siromaštvo, ograničenost ili široki pogled, duboki smisao ili svagdašnju plitkost,

Ne zaustavljajmo se medjutim predugo kod općenitoga uvoda, i latimo se bez oklijevanja naše prave zadaće, Prije svega hoćemo da боуогшто о

srpskim pjesmama,

Dozovimo sebi u pamet vremena kada su se nebrojeni narodi stali pomicati s Istoka, seleći se, zastajkivajući, druge potiskujući, pa opet potiskivani, pustošeći, stvarajući stalna naselja, u posjedu smetani započinjući iznova stari nomadski život, Seleći se sa sjevera prema istoku, borave Srbi sa svojim saplemenicima u Makedoniji, ali se naskoro vraćaju u sredinu (Balkanskoga Poluostrva), u +, zv, pravu Srbiju,

Sada bi prije svefa trebalo rasmotriti unutar kojih se medja protezala starija postojbina Srba, o čemu sebi čovjek u kratkim potiezima ne može stvoriti pravoga pojma. Malo je vremena ostala ova nepromijenjena; čas je nalazimo proširenu, čas suženu, raskomadanu ili okupljenu, — kako je to već uvjetovao unuirašnji razdor ili vanjski pritisak, Svakako si zamislimo zemlju prostranijom i širom nego što je u naše vrijeme, pa ako ćemo se donekle mislima prenijeti u sam kraj, moramo se prije svega držati ušća Save u Dunav, 8dje danas nalazimo Beograd. Krećemo li se u mašfi desnom obalom Save prema gore, a desnom obalom Dunava prema dolje, i predočimo li sebi na taj način sjevernu medju, onda se pomičimo prema jugu

134