Nova Evropa

Sorovitim. krajevima i preko njih do Jadranskođa Mora, a na istok sve do Crne Gore, Ogledamo li se nakon toga za bližim i udaljenijim susjedima, naći ćemo ih u odnosima prema Mlečanima, Madžarima, i drufđim narodima, koji su se tu izmjenjivali; u ranija vremena, prvenstveno prema Vizantijskom Carstvu, čas plaćajući, čas primajući danak, neko vrijeme u neprijateljskom stavu, onda opet davajući pomoćne čete, Kasnije ostaju više-manje u istom odnošaju prema Turskoj Državi,

lako su kao posljednji došljaci u Podunavlju zavoljeli svoja sjedišta, te da bi sebi osigurali posjed, na bližim i udaljenijim visovima sagradili kule i tvrde gradove, ostaje narod vazda u rainičkoj napetosti; nješov je ustav u neku ruku savez knezova, slabo vezan uz vrhovnog8 gospodara komu se jedni na zapovijed pokoravaju, dok ба drugi kao vazali slijede na uljudnu zamolbu, Pri odredjivanju nasljedstva većih i manjih samodržaca služe se mnogo, da ne kažem isključivo, knjigama starostavnim, što ih čuvaju svećenici, Ponekada su pohranjene i u riznicama pojedinih sudionika,

Pošto smo se dakle osvjedočili, da je tim pjesmama — iako su proizašle iz pjesničkođa maštanja — ipak svojstvena istorijska pozadina i neka istinska sadržina, nameće nam se pitanje: ukoliko im se kronologšija može iznaći, i, j., u ovom konkretnom slučaju: u koje se vrijeme stavlja opjevani jakat, ne iz kojega je vremena dotična pjesma? — pitanje na koje je ionako vrlo teško odgovoriti, kada se radi o pjesmama koje su do nas došle usmenom predajom, Za neki se stari dođadjaj) znade, o njemu se priča i pjeva, druži ga prepjevaju, — kada prvi, a kada posljednji put, ostaje neispitano. Tako će se kronologija srpskih pjesama istom postepeno moći ulvrditi. Nekolike se — kako se čini — odnose na prilike prije dolaska Turaka u Evropu, ti, j. prije godine 1355; ali nekoje боуоге јазнло ха Jedrene Као prijestolnicu turskoga Cara, Kasnije pjesme padaju u doba kada su, iza pada Vizantije, susjedi tursku silu sve jače osjećali; napokon vidimo, u najnovije doba, kako Turci i hrišćani mirno žive jedni kraj drugih, utičući jedni na druđe frgovinom i ljubavnim pustolovinama,

Najstarije se pjesme, kraj znatne (materijalne) kulture, odlikuju praznovjerjem i varvarskim nazorima, Nalazimo u njih ljudskih žrtava najodvratnije vrste, Mladu ženu uzidjuju u skadarsku kulu da bi ovu mogli dozidati, koje nam se čini utoliko surovije, što se na Istoku samo posvećene slike kao amajlije meću u temelje tvrdih gradova, da bi se osigurala neosvojivost fakovih za odbranu i navalu odredjenih utvrda,

Prirodno je da ćemo u prvom redu govoriti o ratničkim podvizima, Njihov najveći junak Marko, koji se sa Sultanom u Jedrenu kako-tako slaže, može kao surov odraz da slane uz bok grčkome Heraklu i perzijskom Rustanu, dakako na skitski posve varvarski način, On je glavni, nesavladljivi, najveći od svih srpskih junakš, neograničene snage, koji u svojim odlukama ne poznaje kompromisa već ih bezuslovno izvršuje, Jaši konja stotinu i pedeset godina, a sam doživi starost od irista godina; napokon umire u punoj snazi, neznajući ni sam zašto,

Najranija od fih epohš izdleda dakle posve mneznabožačka; pjesme srednje epohe na oko su hrišćanske, ali je stvarno taj izsled samo izvanjski, hijerarhijski, Dobra su djela jedina utjeha, ako si je ko velikim opačinama

135