Nova Evropa

nasuprot klone, ružeći da da je izveden iz onoga, i da je u njemu pravilni idijom iskvaren, Promotri li čovjek taj narodni jezik pobliže, ukazaće mu se u svojoj iskonskoj osobitosti, od onođa posve različit i sam po sebi živ, sposoban da se njime označi svaki izraz praktičnoša rada, a i dovoljan za pjesničko prikazivanje, Tim narodnim jezikom sastavljene pjesme eto ovdje spominjemo, fe ih pohvalno ističemo, dok ih otmjeni dio naroda prezire; zaradi tofa nisu nikada bile niti zabilježene niti naštampane. Stoga je i teško bilo do njih doći, koja se poteškoća mnogo godina činila nepremostivom. Nakon što je uzrok bio uklonjen, postaje nam i sam istom jasan,

Prije nego što obilježim svoj odnos prema toj književnosti, moram priznati da nikada nisam nijedan slovenski dijalekat naučio niti da izučavao, premda mi se u više navrata zato pružala prilika, tako da sam od svih originalnih literatura tih velikih naroda ostao posve odvojen. Vrijednost njihovih pjesničkih djela, ukoliko su do mene doprla, nisam dakako nikada omalovažavao,

Ima tome već pedeset dodina, što sam preveo Hasanagšinicu, koja se mogla naći u Fortisovu putopisu, a odatle i u morlačkim bilješkama бтоћсе Вохепђегб. Ргеуео заш је ргеша dodatom irancuskom teksiu, slnteći ritam i držeći se slijeda riječi originala, Živahno propitkujući, primio sam nakon tođa mnogu pošiljku pjesama na svim slovenskim jezicima; ali imajući ih samo pojedinačno pred sobom, nisam sebi mogao stvoriti pravoga pojma, niti sam ih znao svrstati u karakteristična odjeljenja,

Što se samih srpskih pjesama tiče, bilo je iz gore navedenih uzroka teško do njih doći, Nenapisane, održale su se u nižim slojevima naroda usmenom predajom, uz pratnju veoma jednostavnog Slazbala na žice, 8 us le zvanog; štaviše, desilo se jednom, da su neki Srbi u Beču odbili molbu da takve pjesme kazuju u pero, jer ti priprosti ljudi ne mogoše sebi zamisliti kako bi njihove nedotfjerane, u vlastitoj domovini od vaspitanih ljudi prezrene, pjesme iko mogao bar donekle cijeniti, Čak ih je bilo strah da će te njihove prirodne pjesme nepovoljno isporedjivati sa dotjeranom umjetnom njemačkom poezijom, i da će primitivnije prilike njihova naroda izvrći ruglu, O protivnom, i da se tu radi o ozbiljnu nastojanju, osvjedočio ih je interes Nijemaca za »Hasanadinicu«, pa se je ponekad — iako vrlo rijetko — postizavalo prijaznim susretanjem dugo željkovano saopćenje ponekih pjesama,

Sve bi to ipak ostalo bez ikakvih posljedica, da nije jedan čestiti muž, imenom Vuk Stefanović Karadžić, rodjen 1787 i oddojen na razmedju Srbije i Bosne, već od ranoša djetinstva bio upućen u svoj materinski jezik, koji se na selu mnogo čišće govori nego u gradovima, i da nije zavolio narodnu poeziju. On se bacio na taj posao sa najvećom ozbiljnošću, te izdade godine 1814 u Beču Srpsku Gramatiku, a istodobno i Srpske Narodne Pjesme, stotinu njih na broju, Još tada sam ih dobio sa njemačkim prijevodom; a i »Hasanaginica« se našla u orifinalu; ali kolikogod sam dar visoko cijenio, i kako8od me je obradovao, ipak sebi u ono doba još nisam znao stvoriti prešleda. Na Zapadu su prilike bile zamršene, i daljnji razvoj dao je naslućivati nove zapletaje; a ja sam se bio utekao Istoku, boraveći neko vrijeme u srećnoj osamljenosti, udaljen od Zapada i Зјеуега,

=—

138