Nova Evropa

и оразпози«, Па Њ; зе тобјо гахуш хазраје епегбце, 1 д0vesti ih do napetosti, te do disciplinovanja i njihova iskorišćavanja, mora jadna »nacija« stamo da bude од пеКкоба и ораsnosti, stalmo u nekom nervoznom pripremanju, A da »opasnost« bude veća, postavljaju se kulise i izmišljaju mito si, priredjuju parade i manifestacije: velika djela, velike Seste i veliki ciljevi treba da razigraju famftaziju, I još više; »Strošo uzevši, ne stvara imaginacija altciju već to čine nada ili strah, želje, strasti, impulsi egojizma, vlastitog ,ja, Imaginacija nema druge uloge do da stavi u pokret te rastegljive sile, i ona uspjeva u tome alo nam predočuje stvari dovoljno moćne da ih pokrenu« {prema Sorelovu citatu Njumanova iz »Razmišljanja o sili«). Jedamput je to nova era sjaja Rima crnih košulja, drugiput mistično »Treće Carstvo« njemačke madljudske rase, frećiput »domovima u opasnosti« (Heimwehr); a ı drugdje bi se našlo tragova takovih pojavA, Šta su teškoće svakodnevnoš života i upravljanja državom, šta sićušna izmjena kojeg zakona, ili mučno sklapanje kakova korisnog trgovačkog ugovora, prema veličini tog mitosa! Otuda i umišljenost macijonalističkih pokreta, koji uspljevaju u izvjesnim perijodama narodmog Života premijeti ma »cijele« narode (5, sugerirati narodmom javnom mmijenju), da su forme njegova stvaranja najБође, да зи пјебоуа ајеја пајваутбетија, да је пјебоуо розјапје najuzvišenije, a jedini moral — izvršenje 106 розјапја, ргед kojim treba sve da padne, »Sacro egoismo«! Svrha cijele nacijonalističke komcepcije, i akcije, nije više sama narodna postojeća ljudska zajednica, nego ona siže preko nje, stoji iznad ljudske zajednice; ona uopće ne vidi žive ljude s njihovim faktičnim potrebama i Žž votom ogramičenim na vrlo kratki vremenski otsjelk, nego samo mitos svoje užareme fantazije. Konačno, taj mitos i ne treba ostvariti, Duhovni otac ovakove taktike (iako ne ma nacijonalističkom području), duboki i profinjeni intelektualac Žorž Sorel kaže, da se valja osobito čuvati od poredjivanja izvršena djela s predodžbama koje smo sebi o njima stvarali prije izvršenja, Sredstvo postaje svrhom. Glavno je pripremanje, akcija: »Mi smo stvorili naš mitos, Mitos je vjera, strast, Nije potrebno da on postane stvarnost,,. Naš mitos je nacija«, — rekao je Benito Musolini nekoliko dana prije marša na Rim. »Mi treba da se krećemo, a polazna tačka mam је пасја«, Казе fašistički Duče, Dakle, člavno je kretanje, akcija, koja je u stanju da pokrene mase; a cilj — kamo? — fo je manje važno, ili bar manje odredjeno. To je »akcija radi alccije«, onaj »čisti alkt« (»atto puro«) aktivističkog еаНтта Gjovana Gjentila, »Ovaj nacijonalizam, koji mapetost izmedju imdividuuma i zajednice rješava s pomoću mivelisanja i potiskivanja prvogda, danas se

308