Nova Evropa

Азапабииса за трапа.

Talijanski prirodopisac i geogral abate Alberto Еогиз kojega je visoko cijenio i Jovan Cvijić, opisao je u svojem „Putovanju po Dalmaciji« (1774) i običaje »Morlaka« u duhu Rusoa (J. J, Rousseau), te je kao primjer njihove poezije naštampao »Žalosnu pjesan cu {ne: pjesmu!) plemenite Asam-agčinice«, u originalu i taljanmskom prijevođu, PoSlavlje o Morlacima je još 1775 prevedeno na njemački jezik, i iako se je upoznao sa dirljivom baladom Gete (Goethe), čiji je pjesnički prijevod izdao Herder u svojim »Volkslieder« (1778), a godine 1789 izašao je i u Geteovim »Sabranim spisima«. Тако је Азапабимса, kao prva srpskohrvatska epska pjesma, postala dijelom svjetske literature i bila mnogo prevodjena na razne jezike, i na sve slovemske, Original i Geteov prijevod, te Kačićev »Razdovor«, pokazao je Kopitar Vuku Karadžiću, kad ба је пабоуатао na sakupljanje narodnih pjesama, U svojoj prvoj »Pjesnarici« [1814) preštampao je Vuk Karadžić Asanagdinicu sa mnogim ipromjenama, misleći da je Eortis nije dobro zapisao i naštampao, Medjutim se je Vuk bolje upoznao s Jezikom i narodnom pjesmom, te u svoje lajpciško izdanje Srpskih narodnih pjesama nije preuzeo Asanaginice, dok je ne čuje sam u narodu, Kada je, Sodine 1834—38 i 1841, mnogo putovao po Dalmaciji, nije bilo o njoj »nigdje ni spomena«. Krivi za to i Fortisa, koji nije spomenuo бдје је Азапабииси čuo i zapisao, jer bi on putujući po Dalmaciji »išao onamo i pitao najstarijih ljudi i žen4«, Vuk je dakle bio na pravom putu, ali mije do Žen4 došao, jer i on sam 1 пјебоу! ротабаст mislili su ipak uglavnom па guslare, ovjenčane tadašnjom i kasnijom romantičarskom slavom. Tako je u trećoj knjizi svoga bečkog izdanja (1846) štampao Asanaginicu opet po Fortisu, ali bez nekih prijašnjih popravaka: »Nešto sam zadržao Као što mislim da ibi narodni pjevač prema ostalijem pjesmama kazao, a gdješto sam se povratio ı Fortisu, što sam čuo da se u narodu govori i pleva.«

Asamaginica ui pjesma »Jakšići kušaju ljube« — Који је uzeo bio iz Reljkovićeva »Satira« — pokazuju, kako je Vuk pjesme mijenjao prema svojim dramatičkim, leksikalnim, i estetskim nazorima, Vuk je svoje promjeme sam komentirao, te istaknuo »i smjesu narječija, osobito Bosanskoga i Čakavskoga«. Čakavskoga je u Asanaginici doduše veoma malo, ali je Vuk dobro osjećao njezin ikavsko-štokavski govor, Doduše, od ikavštine ostalo je kod Fortisa malo tragova, jer пјебоу! 5аradnici, najviše svakako J. Bajamonti, promijenili su je БИ ua dubrovačku književnu jekavštinu, u kojoj se je i ije broje kao jedan slog, te faktično i izgovaraju kao diftone, To je opet Vuku Karadžiću pravilo nove neprilike, i tako je on štampao mnogo

112