Nova Evropa

'je s elizijom mjesto ije, ili plural snijezi, koji je bio sasvim na svom mjestu, promijenio u snijeg. U Vukovoj redakciji je Asanабииса пају ке poznata, te se širila i radi toša što je preštampa-– vana u »Narodnoj Pjesmarici« Matice Dalmatinske (čini se tek, od trećeđa izdanja, 1887), Za naučna istraživanja moramo se svakako vraćati k Fortisovoj redakciji, ili još bolje, osobito što se jezika tiče, k Splitskom Rukopisu, od kojeda oma besumnje polazi, Splitski rukopis je iz okoline, ako me iz ostavštine J, Bajamontija, naslijedio bio Dujam Srećko Karaman, te a poslao Fr, Miklošiću, Кој ба je vjerno preštampao u svojoj raspravi »Ueber Goethes Klaggesang vom der edlen Frauen des Asanača« {»Sitzungsberichte« bečke Alademije, knj. CIlI).

Zato što Vuk Asanaginice nije našao u narodu, mislilo. se skoro sto godina da se je izgubila, kao i druge pjesme, osobito lokalne balade i romance kakva је i Asanaginica, U zbirci паrodnih pjesama Matice Hrvatske (knj, V, str, 179—180, 471474) objavio je doduše Nikola Amdrić »varijante« Asamaginice (koje su sa drugima poslužile G, Gesemanu za njeSovu raspravu »Die Asanaginica im Kreise ihrer Varianten«); ali se sve variјапје (1441) родидатаји ipak tek djelomice s Ajsanaginicom, dok bih o nekima danas sudio da uopće misu njezine varijante već pjesme ikoje stoje samo pod izvjesnim uljecajem slavne balade, Tako sam i ja, Još 1932 (u češkom Zborniku, posvećenom stogodišnjici Geteove smrti, u članku o domovini Asanaginice)} napisao, da je nema više u ustima pjevača,

" Ма naše veliko izmenadjenje, donijela je upravo Geteova sveska »Nove Еугоре« (Кпј, ХХМ, 1932, 1192—130) članak »Hasamnmaginica u narodu« sa verzijom Ivana Meštrovića, Milanu Ćurčinu se ima zahvaliti, da je svoga prijatelja, pri radu na Сефеоуџ рортаји, хабтјао да zapiše Asanaginicu, koju je naučio bio od babe (očeve majke), u svojoj sedmoj ili osmoj godimi, Veoma važam je i Mueštrovićev i Ćurčinov komentar ovoj pjesmi, Glavno je, da ovakve pjesme pjevaju {i kazivaju, kako ćemo još vidjeti) samo žene, bez ikakova instrumenta, ı da su Asanaginicu pjevale u Sjevernoj Dalmaciji Još na svršetku 19, stoljeća, Sasvim dobro je rekao Meštrović, »da je u svakom slučaju prvobitno narečje pesme igavska štokavštma, kojom su govorili naši muslimani i katolici oko Imotskog, gde je pesma svakako nastala« (560 вата 1 ја malo prije toga dokazivao, u praškom »Geteovu Zborniku«),

Premda je Ćurčin jasno ispričao, kako Meštrović dobro pamti narodne pjesme, te ih recituje, pobudila je njegova Азапабииса зуакојаке sumnje, Ove sumnje vrijede isto toliko koliko i prigovori nekih hrvatskih kritičara, da je Meštrović svojim djelom veličao legendarne srpske junake, koji su mu »tudji«, Nipošto! Znao ih je i živio s njima od djetinjstva, jer narodna pjesma, koja živi još danas i u Sjevernoj Dalmaciji kao

113