Nova Evropa

stila svi jednodušno osudiše« ({! Vidi broj »Nove Evrope« od 11. jula 1928, posvećen Grguru Ninskom i njegovu Spomeniku). Dr. Smodlaka ide i dalje u svojoj »gradjanskoj dužnosti«, tretirajući Meštrovićevo umetničko mišljenje uopće ironično (>umjetnik koji se specijalizirao u Sradnji velikih spomenika«}), pa svršava ovu svoju šetnju »s gosp. Ivanom Moeštrovićem, oko Careve palače, monumentalne česme i Narodnog Spomenika«, s nadom, »da će 6, Meštrović naći toliko posla oko Naтодпобв Зротетка, да бе se kkaniti tih nezdravih fantazija«, ali ne pre nego što mu on, Dr. Josip Smodlaka, kao politički stručnjak, na čitavom stupcu, očita političku bukvicu, zabranjujući mu »u zadnju« da se uopće bavi politikom, jer je to »područje«, naravno, rezervisano za Dra. Smodlaku! I tako prisustvujemo kurijoznom spektakiu, da jedan politički »stručnjak« piše opširne članke i iznosi dalekosežne predloge o smeštanju splitskih spomenik4 i regulaciji Splita {u pravcu »ravno u Beograd«), odričući jednom »velikom umjetniku« »srećnu ruku« u tome poslu; ali ujedno traži od nječa, da »i politiku sasvim baci u trn«, iako priznaje, i hvali se, da da Je baš on, još pre trideset godin4, uveo u politiku!... Molimo čitaoce, da dobro uoče sve ove momente, pa da nam skrenu pažnju ako smo ma i za časak uneli zabunu u ФоК оуоб 1лабапја, Које treba da ostane do kraja hladno i objektivno, Jer sad smo tek završili sa šetnjom Dra, Smodlake »oko Careve palače, ı t. d.«; a treba da se zadržimo malo i na onom »sasvim drugom polju« »gdje bi da se moglo smatrati stručnjakom«,

Na »opširniji osvrt« i svu onu hladnoću i objektivnost svoga nekadašnjeg političkog druga i vodje a sadašnjeć umetničkog kritičara i urbanističkog stručnjaka Dra. J. Smodlake, Meštrović se nije mošao uzdržati a da se i on ne Osvrne 1 пе učini malu šeinju »Oko umjetnosti i politike Dra, J. Smodlake« (u »Jadranskom Dnevniku« od 16. februara). Ne možemo preneti ovamo, u oskudici prostora, ceo njegov članak; ali ćemo navesti bar neka mesta, gde umetnik odgovara političaru, te pokazuje na čemu počivaju njedove »stvarne konstatacije«. »Da u onim riječima 8. Dra. Smodlake« — kaže se tu — »nisam otkrio ,lični žalac', Ja sigurno ne bih reagirao na onaj način, pa bi mu ostalo uštedjeno da sada s neprikrivenim ličnim пегавроПоХепјет, Које зе тјезписе репје до ismijavanja i insinuacija, pokaže па Коба је робјаућо ciljao u svome prvome članku, A i sad bih se možda uzdržao da mu — kao starijem i starom znancu — vraćam ravnom mjerom, pa bih prešao i preko njegovih političkih podviga i preko nješova mišljenja” o Carevoj Palači i Monumentalnoj Česmi, da Dr. Smodlaka, na kraju članka, mene ne upućuje, da ,bacim politiku sasvim u trn' i da se bavim ,samo spomenicima. To svjetuje on poslje nedo se je na dugim stupcima bavio samo spo-

132