Nova Evropa
с
neophodno nam potrebne strane robe. Mi smo stođa prisiljeni da vodimo, isto tako kao i ostali, intervencijonističku trgovinsku politiku. Samo što ovoj trgovinskoj politici treba odrediti jasne direktive, koje nam nameću priroda našeg državno8 teritorija i uopće naše prilike, Posve je razumljivo stoša, da naša (г60vinska politika mora zavisiti od naše adrarne, industrijske, unutrašnje tržišne, konjunikturne, Hnansijske, i socijalne politike. U granicama glavnih smjernica ovih politika i naša će država biti prisiljena da smanji uvoz robe koja nam nije neophodna, a uz to da nastoji povećati izvoz koliko Je samo moguće, Zgodnim trgovinsko-političkim mjerama ima se povezati uvOZ s izvozom, da bi povećani uvoz sam podišao izvoz, odnosno da bi nemogućnost povećanja izvoza spriječila uvoz, Kako, i u kojoj će se mjeri ovi principi primijeniti kod pojedine robe, zavisi naravno od konkretnih momenata,
Ovako općenito postavljene smjernice naše trgovinske politike mogu se provoditi ušlavnom na dva načina: ili da država normama udara osnove našoj vanjskoj trgovini, a privatna poduzeinost da radi unutar tih propisa; ili da sama država aktivno zahvati u regulisanje vanjske trgovine, Budući da država nije dosada odredila nikakve smjernice gotovo ni Jednoj ekonomskoj politici, a nema zasad ni potrebno stručno činovništvo za uspješno upravljanje vanjskom trgovinom, to je Očidledno bolje da se prepusti privatno] poduzetnosti da ona vodi vanjsku trgovinu u dranicama normirane irgovinske politike, a sama država samo da vodi brigu o normama i o nadzoru,
Koje bi mjere, u tom slučaju, država mogla poduzeti da se postignu postavljemi trgovinsko-politički ciljevi? — Nova trđovinsko-politička praksa iznijela ie mnoge nove mjere 1 načine; ali ćemo se ovdje zasad zadržati samo na nekima koje se danas, u raznim diskusijama, predlažu kao najcjelishodnije, Od Rkonvencijonalnih mjera tu je, prije svega, sklapanje povoljnih trgovinskih ugovor4 ı utanačenja, Godine 1934 bili smo alttıvni naspram mnoših država naspram. kojih smo dosada dosta dušo bili znatno pasivni; no povoljnim ugovorima treba ići nesamo zatim da postignemo alttıyu, već da podignemo čitav promet, budući da se življom izmjenom robe poslizava veći narodni dohodak, a to vodi narodnom blagostanju, Naši trgovinski ugovori trebalo bi stoga da imaju za cilj, kako smo naprijed istakli, da povežu uvoz s izvozom, te da pruženim preferencijalima za stranu robu otkupimo preferencijale za našu robu. »Uvozne dozvole« znače, da za odredjenu robu treba uvozna dozvola, koju izdaje, obično, posebna uvozna komisija. Molbe se pojedinačno rješavaju. Ovaj sistem je i suviše blizak korupciji, da bi 8a se moglo preporučiti, Slično je i sa »de vi znim komisijama«, koje interesentima ородјејији raspoložive devize na njihove konkretne molbe, Uostalom, obe ove
149