Студент

ŠTA JE REFORMA DO SADA PROMENILA A ŠTA NIJE

PREVLADATI AUTARHICNU PRIVREDU

U UTORAK. 12. XI. NA FILOLOSKOM FAKULTETU ODRZA.V JE RAZGOVOR SA KIROM GLIGOROVIM. U OVOM BROJU DONOSIMO DEO IZLAGANJA KIRE GLI GOROVA.

Za jednu maJu privredu, naučenu u priličnoj meri na autarliičan ra/voj u okviru malog tržišta, visoko zaštićenog, sa težn.jom da stvori svoju nac.onainu industriju, sa niskim nacionalnim dohotkom, sa nedovoljno snage da se nosi sa razvijen.m privredama, momenat otvaranja toga tržišta i sve posledice ko.je iz toga proističu jesu prelomna tačka u reformi i taj momenat u velikoj meri određu.je mnoge naše privredne promene, man.festacije u našem ekonomskom životu, slabosti i teškoće, dileme, čak rekao bih, i neke traume. Drugim rečima, taj trenutak istine, kad treba jednu nacionalnu ekonomiju meriti nivoom produktivnosti rada, stepenom ekonomske efikasnosti na otvorenoj sceni, tamo gde nema, da tako kažem, pardona, gde vladaju vučji zakoni na svetskom tržišlu, gde odlučuje vrednost proizvoda koji se pojavljuje, njegov kvalitet, spremnost i sposobnost da se uvpe sa tim što se proizvelo, da se nađe kupac, da se pravovremeno plasira itd. To je jedan momenat koji je morao sa svoje strane da izvrši duboke promene, kako na mentalitet naših privrednika, tako i na čitavu strukturu naše ekonomije, sa svim posledicama koje iz toga proističu. (...) Otvaranje našc privrede prema inostranstvu jasno je pokazalo da smo malo tržište i mala ckonomija koja, ako želi da nađe svoje mesto kako se obično kaže u međunarodnoj podeli rada, mora da izvrši nekoliko izbora, —■ Izbor proizvodnje. izbor budućdh pravaca investiranja, da odredi koje su propulzivne grane sa gledišta eksporta itd. S druge strane, to je moralo da ima određenog odraza i na saznanje da je naše zatvaranje u još neke uže regionalne granice, republičke, opštinske i tome slično, jedna zabluda po sebd, veoma velika. Kad se upoređujemo sa svetom, prema kome se pokazujemo kao određena relativno mala ekonomija, ako se ona još đalje cepka, zatvara, ograničava itd., onda svi elementi efikasnosti još nižc padaju i još se očiglednije uviđa kakav je smisao širokog privrednog prostora za maksimalno korišćenje raspoloživih proizvodmh sna* ga. (...) Treba tražiti ono mesto u međunarodnoj podeli rada koje će nam omoguoiti da možemo da dođemo do takvih rezultata koji će neprekidno značiti dalje podsticanje svakodnevne prakse da se koriste naučna, tehnološka, tehn : čka i druga dostignuča, da se drži korak sa napretkom u svetu, jer svako zaostajanje u toj međunai'odnoj utakmici plaća se neravnopravnoša i u ekonomskim odnosima, zaostajanjem i nižim standardom. Tu druge dileme i drugog rezultata ne može biti. Cini mi se da je lo bio najkrupniji korak reforrae. To je ta promena ođ koje u velikoj raeri još strepe ostale socijalističke zemlje.(...) Prva konsekvenca ovakvog stava u pogledu prekida sa autarhičn;m razvitkom bila je neophodnost promene strukture naše privrede. Ono Sto se može u jednoj zatvorenoj ekonomiji nametnuti potrošaču, ne može se u otvorenoj ekonomiji. Ne može se prisiliti potrošač da kupuje te proizvode ili da se llšl prava izbora. Prema tome, struktura proizvodnje mora da odražava promenjene uslove tražnje, da više odgovara konkretnim potrebama Ijudi i niihovim zahtev ma i da proizvodnja i niena struktura budu rukovođene zahtevima potrošača. Otuda su čitave grane doživele vrlo teške potrese, ier su smatrale da ie njihovo samo da proizvođe i da potrošač u krainioj liniii mora kupiti ono što on ; proizvode, ier izbora nema. Prema tome, privreda se odjedanput suočila sa problemom planirania sopstvene proizvodnie, planirania onoga što predstavlja njenu budućnost. polazeći od potrošača ili. kako se to obično kaže, od trž šta. Ne od tržišta u onom lošem smislu reč’. od onoga što nameće nešto što nije ničim svesno podstaknuto, rukovođeno, kontrolisano itd., već od onoga što izbija kao osnovna potreba Ijudi, a što, razume se, u skladu s tim ima u određenoj meni svesne, planske, ekonomske i političke' korektive.(...) Otuda čitava 1967. ]

godina kod nas prolazi u tzv. promeni strukture proizvodnje prema novim uslovima u kojima se naša ekonomija našla kod kuče i na inostranom tržištu. Bitna promena kvallteta naših proizvoda je takođe konsekvenca privredne reforme. Nedavno sam bio u SAD i prilikom susreta s predstavnioima velikih kompanija koji trguju sa našom zemljom i sarađuju sa određenim preduzećiraa pitali su me kako se to u toku godine dana tako bitno promenio kvalitet jugoslovenskih proizvoda, ističući da oni više nemaju primedbi na naš kvalitet, već nam zameraju na ioš uvek jako ispoljenoj neposlovno&ti. Promene koje bih istakao, a što je takođe rezultat reforme, to je stabilizacija cena i stabilizacija naše valute. Bili smo gotovo navikli za posledniih 20 god T na na to da svake godine cene mogu da se pomeraju no nekoliko procenata, čak 10 i 12 i više procenata, i da đinar može godišnje da gubl vrednost takođe od 5-10 odsto u zavisnosti od stepena inflaoije . Započeta je jedna oštra, može se čak reći i surova ekonomska nolitika, koja je jednostavno konstatovala da se inflacMom nc j može ova zemlja dalje razvijati,! ier to, dngoročno eledano, ndie | | izlaz iz situaciie. Tstaknuto je j da se time. tj. inflacijom, sa' mo pokrivaju mnogobroine slaj bosti, da se sa tim mora prestati i da treba da nokušamo da se u usTovima stabilmh ođnosa cena borimo za stabilnost sopstvene valute i njeno pravo da uđe u porodicu, tako da kaž'»m. ostalih stabilizovanih valuta. Dakle, mo ramo doćd do jednog merila vrednosti koje če, kako sadašnii rast, tako i našu štednju za budućnost, akumulac’ju, buduće investiciie itd., da meri jednim metrom koji može da pokaže šta možemo da očekuiemo đanas, a šta možemo da očekujemo u budućnost od onoga što ulažemo u investioije 1 što ulažemo u tekuću pro’zvodnju. To je za jednu nedovolino razvijenu ekonomiju proces koji nos ? u sebi određena iskušenia, određene neisrvesnosti, i koji sam po sebi u momentu prelaza na politiku stabilizaciie pređstavlia za ekonomiju dosla težak udar.(...) I&lakao bih kao dalji rezultat i drugačiji odnos prema akumulaoiji i štednji u našoj zemlji, koji je već očevidan. U proteklim gođdnama veoma se lako trošilo i to lako se trošio onaj deo nacionalnog dohotka koji je u stvari najdragoceniji. To je akumulacija, to je ta materijalna osnova budućnosti ako se njom dobro raspolaže. Borba preduzeča i njihova deviza da što više od ostvarenog viška rada ostane privredi, da se poveća niena akuimulativna sposobno&t svakodnevna bitka preduzeča i radn’čkih saveta i pro’zvođača u celini da raspolažu što širim delom viška rada, očevidno govori o promenjenom odnosu do akumulacije, do štednje i do onoga Što predstavlja osnovu za naš buduči ekonomski razvoj. Ja mislim da ie to od kapdtalnog značaja za našu budućnost i za konačan uspeh reforme.(...) Svaki radnl kolekri'v mora da se okrene sebi, da izvuče maksimum iz onoga što predstavliaju niegove pro ; zvodne snage, radne, umne i druge mogučnosti. Iz toga ie proistekla i fedna drugačiia orijentaoiia u pogledu odgnvornosti ekonomske politike. Ljudi se ne mire više sa promašaiiraa ekonomske politike jer jasno vide, da baš zato što su primorani da se okrenu sebi, da koriste u večoi meri sonstvene mogučnosti. da taj njihov naoor može biti poništen. anuliran, ili bitno umanien ukol'ko ie ukupna ekonom&ka polltika u celini ili na određe, nim tačkama pogrešna. Otuda veliki interes za osnovne teze naše ekonomske pol’tike i veoma žestoka bitka, kakva treba da bude naša ekonomska politika.(...) ŠTA NIJE PROMENJENO U REFORMI?

Proces nnutrašnieg povezivanja u zemlji ide dosta sporo. Još uvek se mi dosta teško odričemo uske, regionalne, opštinske ili b ; lo kakve đruge začaurenosti. Još uvek nemamo đovolino snage da slomimo one otpore koji predstavljaju prepreku da

, se unutar zemlje slobodno kreće : rad, društveni kapital i r0ba.(...) Ja time ne potcenjujem sve ono što je u međuvremenu nastalo u zemlji, ali je neosporna činjenica da ako želimo da nađemo svoje mesto na međuinarodnom tržištu, pre svega treba da demo što sposobniji, što jedinstveniji na sopstvenom domaćem tržištu.(„.) Pored čisto ekonomskih, integracija će iraati dalekosežne političke i društvene posledice. Jedno takvo šire, slobodnije, intenzivnije kretanje Ijudi, roba, sredstava, otklanjanje raznih barijera koje postoje doprineće daleko većem povezivanju naš.h Ijudi, ujednačavanju njihovi hinteresa, boljem međusobnom razumevanju itd. Zbog toga smatram da su konzervativne, zaostale sve one tendenoije, bez obzira kojim se ruhom oblače i pokrivaju, koje opravclavajući to nacionalmm, republičfcim ill drugim granicama. svesno ili nesvesno, štete u ogromnom kretanju tih živih tokova rada, sredstava i roba koji bi u najvećoj mogućoi meri doveli do stvaranja jedinstvenog tržišta u zemlji a onda i do našeg efikasnijeg nastupa u inostranstvu. Dmgi momenat koji je za nas značajan jeste da u stabilm'm uslovima ostvarimo veću dinamiku privrede. Mi smo određenim merama uspeli da stabilizujemo odnose u zemlji, stabilizujemo cene, valutu. Međut'm, sad treba dinamizirati privredu a sačuvati te stabilne uslove privređivanja. Time u našem sistemu, koji je inače vrlo često predmet kritike, naročlto u socijaltstičldm zemljama pokazujemo da je moguće ostvariti dugoročan, dinamičan razvoj privrede i istovremeno imati stabilne cene bez direktnih administrativnih, državnih, etat’stičkih intervenciia. đa se prema tome daleko više možemo u razy : janju privredc i društva osloniti na inicdjativu liudii i nj’hovu slobodu akcije. To ostvarenie je tek u začetku. U 1968. godinl imamo očevidno razvoi prtvrede u mnogo dinamičniiim uslovima, oni se iz meseca u mesec übrzavaju; u prvom kvartalu je proizvodnia ra■sla svega za 1 procenat. u drugom je već rasla za 3,5 odsto, u trećem je taj porast iznosio 7.4 ođsto, u četvrtom kvartalu očekuie se pnrzvodnja od čitav’h 9-10 procenata.(...) Reforma je takode ukazala na ieđan od naitežih problema našeg stanja i razvoja a to je zaTx>slenost. Odlučuiući se za susret sa svetskim tržištem, za produktivniiu ekonomiiu, za merenje naših troškova proizvodnje sa tuđim troškovima proizvodnje, n;i smo morali, između ostalog, podvući i zahtev da se mora ekonomisati radnom snagom. U iednoi ekonomiii koja ioš uvek jma mali deo stanovništva zaposlen u vantx>lioprivrednim delatnostima, koia dakle raspolaže velikom rezervom rađne snage, a istovremeno želi da obezbedi na duži rok svoju budučnost, ona mora insistirati na visokoi produktivnosti rada, na potrebi korišćenia što modemiiih mašina I istovremeno postepenog rešavanja problema zaposlenosti, rekao bih, istorijskog problema koga ni iedna ekonomija nije mogla da zaobiđe ili da rešava na spektakularan način. Neke su ga jednostavno prikrile, fiktivno zapošljavajući, tako reći, čitavo stanovništvo. a u suštini te i takve ekonomije imaju jednu veliku prikrivenu nezaposlenost, koja u krajnjoj liniji ne znači povećanje nacionalnog dohotka i koja samo sakrlva odđređene ekonomske, društvene i druge probleme. Preana tome, sada kad smo stabilizovali cene na tržištu, kada počlnje dinamiziranie proizvodnje, zadatak povećane zaposlenosti postaje zadatak broj jedan. Povećanje zaposlenosti u svakom pogledu, u pogledu zapošljavanja kvabfikovanih Ijudi pre svega, ali i u pogledu većeg zapošljavanja i postepenog pražnjenja onog rezervoara radne snage koji postoji na selu i koji postoji u vidu prevelikog broja nekvalifikovanih radnika.(...) U tim i takvim uslovima poseban problem predstavlja slaba pokretljivost naše radne snage. Prema statističkim podaoiina, veći broj Ijudi traži zaposlenje j u velikim gradovima, dok se u mnogim manjim mestima, gđe i

se nalazi nova industrija, gde je ozbiljna potreba za kvalifikovanim radnicima, ne može naći odgovarajući profil kadrova ,td., iako njih upisanih kao nezaposlenih u velikim gradovima ima na pretek . Na kraju moram da kažem da naša ekonomija zaostaje za mogučnost'ma fcoje pruža naša politika. Ugled Jugoslavije i njene mogućnosti u inostranstvu su daleko veće nego što naša ekonomija i naši kadrova u privredi to mogu da slede.

KIRO GLIGOROV

ZAKLJUČCI UNIVERZITETSKOG KOMITETA 0 POLITIČKOJ ULOZI "STUDENTA"

Razmatranje poliitičke uloge i deilovanja »Studenta« Uniiverzitetski komitet SKS predvideo je u svom programu akitvnosti'. Ovo razmatranje postalo je posebno aktuano zbog potrebe da se, i od strane LJnin/erzitetskog komiteta, doprinese preciznijem određivanju političke uloge lista i mesta svži komunista, a posebno iz Redakcije, na njenom ostvarivanju. Raspravljajući o ovome, Univerziitetski komitet SKS s© određuje prema celini problema on pruža punu podršku pozitivnim inicijativama 1 i pozitivnm rezultatima angažovanja Redakdije i stavlja svoje prtmedbe na ono što smatra politiok.fn greškama, odnosno propustima Redakcije. Naglašavamo da ovo razmatranje ne treba shvatiti kao pol tičko arbitriranje, već kao zalaganje da se ostvaruju odiređeni zadaci Sa veza komuniista na Univerzitatu, utvrđ f :i i na Univerzdtetskoj konferenciji SK. 1 Univerzitetsiki komitet SKS smaitra da je za ostvarivanje pozltivne jx>liitičke uloge »Studcuta« na Univerzitelu neophodno obezbedid dva osnovna elernonta: da, s jedne strane, li>st bude otvorena demokratska tribina studenata i nastavnika Beogradskog univerzateta, i, s druge strane, da je potrebna puna ariigažovanost komuniista iz Redakcije, a takođe i svih komunista na Univerzitatu, na ostvarivanju politike l ciljeva SK na Univerziitetu v u društvu. Univerzitetski komitet smatra da se ovi činioci ne mogu uzimati odvojeno, jer tek njibovo jedinstvo omoguoava da list ima ulogu koja se želi. 2. U »Studentu« je objavljeno više tekstova u kojima je anaiiz ran nesamoupravni položaj studonata na Uniivorzitetu. Analizom položaja studenata u samoupravnim odnosima i predlozima za njegovo radiikalno pre vazilaženje, »StudenU je pored Saveza studenata i Saveza komunista, doprimeo utemeljivanju shvatanja da bez adekvatnog učešča studenata u odlučivanju nema stvamog samouprav Ijanja na Urfiverzitetu. »Studontu« treba odati puno priznanje što je ov£ ideja u značajnoj meri postala prisutna na Univerzitetu. Napori Redakcije na ovom planu trebalo bi da se, i u narednom pe'rodu, nastave sa istim intenzitetom 3. Dugo godima zapostavljena P;itanja naučnog rada, orgonizacijo naistave u skladu sa savremenim potrebama, familijamosti, odnosa i institutima itd. bila su podstaknuta nekim za razgovore vrlo podsticajnim tekstovima u »Studentu«, i nekira anketama. Ova pitanja iz domena angažovanja nastavnika »Student« je učinio još prisutni(jim na Univerzitetu. U ovoj godini, godini übrzanijeg rada na reformi Univerziteta, urednicd i saradnici lista trebalo bi da posvete punu pažnju svim poblemima iz ove oblasti, i tako se uključe u opšte napore na reformisainju Unlverzijteta. Dosadašnji obećavaju uspešno angažovanje na ovom planu. 4 Univemtetski komiitet ističe doprinose Redakcije na razvljanju krltičnog duha na UniverziitetiL Taj kritički duh trebalo bi se sve više da karakteriše univerzitetsku sredinu, i zato ga treba dalje smelo podsticaiti i razvijati. Jedna od veoma važnih pretpostavki' za dalje uspešno razvijanje kritičkog duha jeste neprekidni napor da se kritiika oslobađa svega deklarativnog. Svođenje na najmanju moguču meru onog što je u kritici neodređeno, neprecizno, nejasno i apstraktno veoma povećava društvenu efrkasnost kri tike. Da bi se ovako delovalo, pored smelosti i moralne doslednosti, neophodno je imati daleko više znanja o samom predmetu kriiitke kao i o idejno poMtičkim pozicljama sa koiim sc kriitikuje. Univerz f tetski komitet ističe da je namera Redak oije da obiavljuje v še tekstova u kojima bi se olvarao naučni pristup poiedmim dobar načdn da se obezbedl naučna osnova za kritičko angažovanje u člancima, diskusijama itd. To je posebno značajno kada jc reč o problernima društveno-ekonomskog sar.tema i prlvredne refonne. 0 mnogim fundamcntailnim pitanjima iz ove

oblasti ma dosta pogrešnih tumačenja u našoj sredini, a kako se iz ovih pitanja, kao osnovnlh, izvode mnoga druga, znaćaj razjašnjavanja ove problematike je izvanredno veli'ki. Zato bi celoj ovoj oblasti trebalo pristupLti sa više organizovanosta i plana. 5. Na stranicama »Studenta« dobile su raesta i ideje koje su studente pri'kazivale kao jedimu pravu aivangardu savremenog sve ta, kao osnovne istorijske aktere. To nije uvek bilo izraženo na jedan sasvim ekspi citan načdn, ali je proizlazilo iz odgovarajućih amaliza, odnosno prikaza savremene svetske l naše situaoija. Razmatrajući pojave i tendencije urastanja znatnih delova radnićke klaise u postojeći poredak, fenomen koji je nesumnjivo prisutan u društvenom razvoju mnogih kapiitalističkih zemal ja, izvođen je opšti zaključak da je radnička klasa izgubila svoju istorijsku misiju i avangardnu ulogu. Takođe je tvrđena da je radnička klasa u socijalističkm zemljama predala vlast birokratiji. Iz ovih teza izveden je zaključak o prelaženju avangardne uloge na studente. Ovakav pristup je zamagljivao stvar nu ulogu studenata i mogućnosti njiihovog društvenog angažovanja u našem društvu. Zatlm nekritičnost prema ulozi studenata povlaćila je sa sobom i nekr tićnost prema oblicima studentskog pol'tičkog amgažovanja. Radikaliističke i ekremističke koncepcijo, afirmacija izvesnih anarhistiokjh ideja su nalaeile mesta na stranicama »Studenta« bez kritičkog odgovora. Treba reči da su mnogi nerešeni problemi (i sporo rešavani) 1 nesmelost velikog brojai komun&sta da se odlučnije angažuju prođstavljald one činioce koji su olakšavali prodor ovakvih političklih stavova u našoj široj javnosti. Ali komunisti se raoraiju suočiti sa ttm da ektremizam, izvlrući pre svega iz krupnih slabosti u društvenom razvoju, nikada ne vodi, 1 da samo otežava koncipiranje programai akfivnosti i okupljanje Ijudi na stvaralačku akciju. 6. Uni(varzite<tski koml'tet šftiatra da treba naslaviti naipore da list očuva i još više podigne opšti kultmi nivo dajuči prostor i obezbeđujući afirmaciju kreativnin> angažovanjima studenata svih fakultcta, Razume se da i profesori treba da imaju svoje mesto u »Studentu« ali bi studenti u svom listu morali da ianaiju apsolutnu pravagu za Univerzitet je veoma važno, a i za čdtavo društvo, da se što je moguće veći broj studenata angažuje na političkim, kulturnim i naučnim problemima i tako se aifirmišu u javnosti i idqje koje nosd nova generacija i najbolji’ predstavnici te generacije 7. Redakcija »Studenta« je veoma krijtičfci raspoložena prema mnogim forumima, insti«tudjama hčnostiraa, pojavama. Ali, 5stovremeno, i ona sama mora biti izložena kritici' i prema njoj mora biti trpeljivija upravo zbog stvaranja uslova za stvaralačla demokratski dijalog. Raspravljanje o »Studentu«, koje je bilo predmet dva sastanka Uniiverzitetskog komiteta, na kojima su učestvovali 1 komunisti iz redakdje, n’ie nosdo odlike niikakvog px>litičkog pritteka kao u svakom slobodnom l otvorenom razgovoru izneto je vlš« razliČitih mišljenja, a sinteza svega toga su ovi zaključci. 8. Univerzitetski komitet smatra da bi Redakcija »Stuđenta« trebalo dai pokaže više odgovornosti pri objavljivanju tekstova u kojima se nalaze izvesne đe zi'nformacije i polu : stine. Baš u ime kultunrog mvoa lista, u imc stvaranja uslova za stvarno dcmokratski dijalog i borbe za dIjeve koje je Savez komunista postavin, Redfikd(ja mora da obezbcdi reagovanje koje bi bilo u funkciji naučne. kulfume i t>olitičke istine Univerzitetski ko miitet smatra da je obaveza svih komunista, njihova moralna obaveza, da podstiču i sami se uključuju u rasprave na strani' cama »Studenta« 9. komiitet smatra da je štampa jeđnostrano prikazala diskusiju na sednici Un'verzitetskog komiteta SKS Beogradskog Univerziteta. objavIjujući iskljudvo krkičke priraedbe. UNTVERZITETSKI komitet sks BEOGRATSKOG ITNTVEHZITET'

Strana 4.

STUDENT

~\hma