Nova Evropa

Kratki prikazi. (VII; »Srpske pesme, prevela Talvj, drugi deo, i i, d,«,)

Kako je ovaj sveščić okasnio, osjećam se u mnogom podledu dužnim da se zahvalim za neka udodna saopćenja, Završujući, obznanjujem predbježno ovo: :

Njemačka pjesnička literatura obdarena je trima krasnim djelima, od kojih bih prvo po redu nazvao velikim, drugo ljupkim, a treće dostojnim:

Srpske pjesme, prevela Talvj, H dio;

Letonske pjesme, od Reze (Rhesa);

EFrićof(Frithiof), sa švedskoša prevela Amalija Helviš (Amalie von Helvig),

Sve više nam se omodućuje uvid u zamašaj i značenje pučke i narodne poezije; u stvari, i postoji samo jedna poezija, ona iskonska (prava) koja nije svojina ni pučaniš ni plemićša, ni kralja ni seljaka, i kogšod se osjeća pravim čovjekom, biće njezinim lučonošom, Ona izbija neodoljivo u priprostom, čak i u surovom narodu, ali nije uskraćena ni obrazovanim, pa ni visoko obrazovanim narodima, Naše najpreče zanimanje biće dakle, da steknemo posve općenit pregled da bismo mogli pjesnički dar priznati u svim njegovim izražajima, ne bismo li da zapazili kao integralni sastavni dio koji provejava kroz istoriju čovječanstva,

Srpske pesme („Serbische Gedichte“).

Drugi dio prijevoda srpskih pjesama, za koji imamo da zahvalimo ustrajnom neumornom maru naše mlade prijateljice, mofđao bi me ponukati da kažem svoje mišljenje o toj narodnoj poeziji koju i ja ioliko cijenim. I već sam dosta toga u iu svrhu bio smislio kad naidjoh, u časopisu »G 6 ttingčische Anzeigen«, br, 192, na ocjenu koja me rješava svih daljnjih izjav&, Nju je napisao jedan od najdubljih poznavalaca jezika, koji podjednako umije da ocijeni opći orđan kojim se sporazumijevamo kao i ono što se tim organom saopćava, Ovdje bismo prije sveća odštampali uvod, da nismo veći broj uobičajenih araka već ispunili, Ipak bih naknadno još ovo napomenuo. Iza dufogodišnjih nagoviještanja i tihih predradnja, upoznajemo se najednom sa srpskim narodnim pjesmama u različitim prijevodima, kakvi se inače u jednom narodu samo postepeno razvijaju, S pomoću naprednije kulture, postalo je suvišnim ono inače uobičajeno prilagodjivanje, kakvo je još prije pedeset godina bilo potrebno, kada je čovjek ono što je htio svome narodu saopćiti morao prilagoditi i preudesiti prema ukusu i dopadanju, Sada vidimo, pored prijevoda G., Grima, koji se ozbiljno i strogo drži izvornika, drugi način pjesničkoga preradjivanja gospodjice v, Jako b, koja Ктај зуеб poštivanja oridinala prevodi slobodno i ljupko, Njezin je rad omogućio da možemo već velik broj najboljih junačkih i najnježnijih ljubavnih pjesama smatrati literarnom svojinom njemačkoga naroda, U io se kolo eto hvata sada i gospodin Gerhard sa svojom zamjernom vještinom

140