Nova Evropa

o Marku objavio je Vuk, za Geteova života, sledeće (koje su dakle mogle biti prevedene i Geteu poznate): 1. Uroš i Mrnjavčevići; 2, Marko i Ljutica Bogdan; 3. Marko i Arapin; 4. Marko i Musa Kesedžija; 5. Marko i Vuča Gjeneral; 6. Markov lov s Turcima; 7, Ženidba Kraljevića Marika; 8. Marko prepoznaje očinu sablju; 9, Marko i Vila; 10, Marko i Vila Brodarica; 11. Smrt Kraljevića Marka; 12. Sestra Leke Kapetana; 13, Marko i kći Kralja Arapskoga; 14, Marko u azačkoj tammici, 15. Marko i Gjemo Brdjanin. — Marko nastupa i u Ženidbama, Gjurgja Smederevca i Popović Stojana. lako tu nedostaju izvesne pesme i pripovetke, važne za Markovu karakteristiku {one su posle objavljene od Vuka i Sime Milutinovića Sarajlije, te je neke uvrstila Talvj u svoje drugo izdanje 1853, a kod Fogla — 1851 — ima ih 29), ipak ih je eto Gete imao pred sobom »u masi«, kako je želeo, da bi ih mogao oceniti,

Da vidimo, kakav je Marko izgledao po njima. U prvoj, Marko je pravedam i neustrašiv sudija, i još dobar sin koji sluša. mudru majku, i poštuje oca makar i rdjava, U drugoj, trećoj, i četvrtoj, Marko zalaže glavu i pobedjuje one kojih se ozbiljno bojao: Bogdamu izlazi na megdan da ne izda prijatelje; Arapinu, da se ne ogdluši o molbu jedne nesrećne devojke; Musi, da sačuva zemlju od jedmog pustahije, U petoj i šestoj, udara Marko na cele vojske jer ne trpi nasilje, — on је ш već neodoljiv. U sedmoj, sveti on čistu patrijarhalnu čast nad latimslkcim bludnikom. U osmoj, ubija Turčina koji mu je kukavički dotukao ranjena oca, iako je bio dozvam da mu роmogne, U devetoj i desetoj, Marko pobedjuje i kažnjava i same vile, silom ili veštmom; on uživa "u. muzici, U jedanaestoj, Marko je sasvim nadljudskih srazmeraA, i značajno je да ба zbog njegove plahovite ćudi daleko obilaze i prijatelj i neprijatelj. Ta zla ćud naročito je podvučena u pesmi o Lekinoj sestri, g8de Miloš opominje sluge da se Marku ne primiču, i gde Marko uvredjen seče devojci ruku i kopa oči. Vadeli smo ga već u pesmi jedanaestoj, prema Arapki., Malo bolji je lažov i u azačkoj tamnici: on moli devojku da mu dobaci divit i hartiju, da tobože piše majci neka mu se ne mada, a ovamo piše Dojčmu da ga oslobodi. U pesmi o Gjemu, Marko na krsno ime podje na put, bez oružja, da ne uvredi majku ı зуоба зуеtitelja; susretne Gjema koji ба traži, i Marko je dovoljno plemenit da voli kazati se Gjemu i izložiti se sigurnoj smrti nego pustiti ša da ide Markovu dvoru i da kolje čeljad i goste; ali je i dovoljno lukav da ga pobedi prevarom uz pomoć krčmarice, kao što je i brata mu Musu udario iz potaje nožem, opet u mejednakoj borbi dvoje na jedmoga, jer se on oboren ne bi toga setio da mu ne pomože Vila, — U svatovima Smederevca i Popovića, Marko je junačina silna mimo druge.

154