Nova Evropa

Ahilu. Sva ilijada zbog lepe žene, sva srdžba АћЏоуа 2505 јере žene, — Gete je hteo reći da je Ahil i poginuo zaljubljen nesrećno, u devojku s onu stranu bojne linije, Njegovo Je herojstvo voleo Gete: sunčano, zdravo, prožeto pobednom lepotom, kraljevsko, uzneseno visoko iznad sirotinje i bede, opijeno zvekom štitova i čarom žen4A, Ahil se bije kao što se vučići igraju klanja. A kako je daleko od toga naš Marko! Nama Ahilovo junaštvo izgleda bez duševnosti, No isto tako ni Gete, onaj neutolni ljubavnik i vedri frankfurtski patricij, nije mnosSo cenio patrijarhalnu zbilju onoga Marka koji umalo ne poseče svoju vlastitu divnu nevestu, što se usudila da mu doleti pod čador još nevenčana, pre nego se »rišćanski zakon savrši«, i nepitajući je što je došla. Još se manje Geteu moglo svideti ono Markovo junaštvo na čijem kraju tako često zazveče bisage dukata, kao nagrada, — šta bisage, nije neđo puni tovari, A još manje je Gete mogao voleti ono junaštvo i onu junačku snagu koja dodje tek pošto. se nevoljnik silno majede, odnosno jede i pije do mile volje na carski trošak nekoliko nedelja dana uzastopce. Kako su i mogle da osvoje Getea te vizije pevača očigledno i siromašnih i gladnih! Izmedju Getea i Marka našao se na prvom koraku onaj jaz, veći od svih drugih, koji nepremostivo deli plemića od pučanina. Gete je u svemu bio i ostao gospodin; Marko je ljudina iz naroda koja Soni gospodu, Gete je oličenje sreće samosazdane, samosakovane; Marko oličenje nesreće, 8de »i om može, i konj može, ali ne da Bog«, Marko je na jednom terenu бде шпа nešto važnije, ili bar nešto preče, od lepog viteštva. Ali Geteu se nije htelo da Marka prati i osmatra u nekoj drugoj sferi, mimo svoju estetsku,

Gete ublažuje uporedjenje Marka s Heraklom i Rustanom rečima: »Na vrlo varvarski i skitski način«. Prva reč ima naročit prizvuk kad je tako upotrebi klasičar grkoman, A šta će mu Skiti?.,.. Po nekoliko detalja iz drugog dela »Fausta«, znamo da se Gete dobro sećao Herodota. Herodot prikazuje Skite kao narod surov i prost mimo druge, a u jednoj glavi (IV, 62) ističe, pored njihovih drugih man4, da su velike pijanice, da se u borbi ne odvajaju od konja, i naročito im je običaj da zarobljenicima otisecaju ruke, Verovatno je, da se Gete setio Skita kad je video Marka da otseca ruku devojci, Pa je u svom ogorčenju rekao, da bi ljudi onako strašno namrgodjeni i zli, kao što su Marko i Ljutica Bogdan, mogli dobro preuzeti ulogu Satane u našoj primitivnoj veri gde još nema ni pravog Boga ni pravog Satane. Gete, koji je silnom disciplinom nastojao da od sebe izgradi sve što je moguće, instinktivno je imao averziju prema čoveku koji kao Marko baš nimalo ne pokazuje nad sobom onoga vladanja što nam ga daje kultura. Mi bismo rekli, da je Marko plahovit, prenagljen, ali dobra srca, i da se sam kaje za svoje postupke; ali bi nam Gete mogao odgovoriti rečima koje

156